Vođenje nije u tome da imate sve odgovore. Radi se o stvaranju konteksta u kojem se odgovori pojavljuju.
Dugo vremena smo miješali liderstvo s kontrolom. Mislili smo da je dobar lider neko ko zna više; ko prvi govori ili odlučuje u ime svih. Tokom godina (i nekoliko složenih projekata kasnije), shvatio sam da se liderstvo odnosi na dizajniranje okruženja u kojem drugi mogu bolje razmišljati.
Ne radi se o usmjeravanju, već o organiziranju haosa kako bi se pojavila jasnoća. Paula Molinari to precizno formulira:
"Vođa nije heroj. On je arhitekta konteksta."
Po mom iskustvu; to znači: 🔹 Stvaranje jednostavnih procesa koji daju autonomiju. 🔹 Fokusiranje tamo gdje postoji disperzija. 🔹 I njegovanje povjerenja kao vrijedne imovine kompanije.
Jer kada je kontekst dobro konstruiran, timovima nisu potrebne stalne upute: oni sami donose pametne odluke.
I to, dugoročno gledano, poboljšava sve: rezultate; kulturu; pa čak i nevidljive troškove odlaska.
Dobro liderstvo se ne sastoji u umnožavanju sebe; radi se o tome da svoje prisustvo u svakom detalju učinimo nepotrebnim.
Slažete li se? Kako definirate liderstvo koje zaista generira rezultate?
