Od prividne stabilnosti do upravljanja rizicima: Šta energetske i transportne kompanije moraju naučiti prije 2026. godine

• Od prividne stabilnosti do upravljanja rizicima: Šta energetske i transportne kompanije moraju naučiti u budućnosti, uoči 2026. godine. Fernando Vázquez, konsultantski partner u ERA Grupi

Posljednjih godina, malo je sektora privuklo toliko pažnje kompanija kao energetika i transport. Nakon niza šokova koji su testirali budžete, lance snabdijevanja i operativne modele, 2025. godina je donijela osjećaj djelomičnog olakšanja. Cijene su se u nekim slučajevima ublažile, a ekstremna volatilnost je sada iza nas. Međutim, bilo bi pogrešno protumačiti ovaj scenario kao povratak u normalu.

Gledajući unaprijed u 2026. godinu, pravi izazov ne leži toliko u nivoima cijena koliko u složenosti koja ih okružuje. Energija i transport ostaju ključne kategorije ne samo zbog svog utjecaja na konačni rezultat, već i zbog svoje sposobnosti da pojačaju operativne, finansijske i strateške rizike.

• Kada stabilnost više nije sinonim za normalnost
• U energetskom sektoru, Evropa je očigledno prebrodila najakutniju fazu krize iz 2022. godine. Cijene električne energije i plina pale su sa svojih vrhunaca i u prosjeku ukazuju na veću stabilnost. Međutim, one su i dalje znatno više nego prije krize i, prije svega, više nego u drugim regijama poput Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj jaz predstavlja strukturni nedostatak za evropsku industriju u visoko konkurentnom globalnom okruženju.
• Ovome se dodaje i duboka promjena u energetskom miksu. Rastuća penetracija obnovljivih izvora energije, koji već čine otprilike polovinu proizvodnje električne energije u Evropi, smanjila je ovisnost o fosilnim gorivima, ali je također uvela veću volatilnost cijena. Energija je danas čistija, ali i teže predvidljiva, što komplicira planiranje budžeta i upravljanje rizicima.
• U transportu i logistici, 2025. godina je bila manje godina naglih promjena cijena, a više godina prilagođavanja ponašanju tržišta. U cestovnom transportu, relativnu stabilnost pratile su najave umjerenih povećanja cijena za 2026. godinu, uglavnom uzrokovanih inflacijom plaća i višim troškovima održavanja. Gorivo se i dalje tretira kao zasebna doplata, što dodatno doprinosi neizvjesnosti.
• Pomorski transport, sa svoje strane, ostavio je iza sebe ekstremne vrhunce prethodnih godina, sa značajnim padovima cijena, iako volatilnost ostaje konstantna. Ovom scenariju doprinosi porast „nearshoringa“ (preseljenje dijela proizvodnje i nabavke na bliža tržišta), što redefinira protok robe i mijenja rizike povezane s međunarodnim transportom. Istovremeno, prijevoznici zauzimaju defanzivnije pozicije, povećavajući dodatne naknade i ograničavajući svoju izloženost, što smanjuje manevarski prostor pošiljatelja.

• Učenje donošenja odluka u manje ekstremnom, ali složenijem okruženju
• Zajednička lekcija u energetici i transportu je jasna. Pitanje za 2026. godinu više nije samo kako smanjiti troškove, već da li organizacije zaista razumiju gdje su koncentrisani njihovi rizici i kako ti rizici mogu uticati na marže, poslovanje i nivo usluga.
• Digitalizacija, vidljivost podataka i diverzifikacija dobavljača više nisu opcionalne inicijative, već su postali osnovni elementi upravljanja. Tretiranje ovih kategorija kao strateških rizika, a ne samo kao budžetskih stavki, omogućit će kompanijama da izgrade otpornost bez žrtvovanja konkurentnosti.
• Prividna stabilnost može zavarati. Kompanije koje znaju kako predvidjeti, osigurati povoljne uslove kada tržište dozvoljava i donositi odluke zasnovane na podacima bit će bolje pripremljene za takmičenje u okruženju koje će, iako manje ekstremno nego posljednjih godina, ostati zahtjevno i složeno. U 2026. godini neće pobijediti oni koji najbrže reaguju, već oni koji su prvi shvatili rizike.